Evo kako završiti tuču u dve sekunde. Potez koji svako može naučiti (VIDEO)

Evo kako završiti tuču u dvije sekunde. Potez koji svako može naučit (VIDEO)

Ako se kad zadesite u ovoj situaciji korisno je da znate.

Borilačke vještine su različiti sistemi borilačkih vježbi i različitih tehnika samoodbrane, najčešće istočnoazijskog porijekla; prvenstveno razvijenih kao sredstvo borbe bez oružja. Trenutno se praktikuju u mnogim zemljama, uglavnom u obliku sportskih vježbi koje imaju za cilj fizičko i mentalno poboljšanje.

Borilačke vještine su podjeljene na utvrđenje oblasti, vrste, stilove i škole. Mogu biti starijeg i novijeg vremena postanka.[2]

Pored toga, različiti stilovi borilačkih vještina se mogu podjeliti na unutrašnje i spoljašnje, koje se razlikuju na osnovu treninga tijela i rada sa sviješću. Primjer unutrašnje škole je tajđićuen, a spoljašnje či kung. Takođe, metode obuke se mogu podjeliti na unutrašnje (npr. meditacija) i spoljašnje (makivara).

Kao zajednički naziv za sve borilačke vještine i sportove pojedini savremeni autori koriste naziv kempo. Skup japanski borilačkih vještina se obično naziva budo.

Neke borilačke vještine su nastala kao mješavina drugih; npr. tekvondo, karate i aikido — nastali su kao mješavina borilačkih vještina sa Okinave, kendžicua i džijudžicua u Japanu, a subak i teken u Koreji.

Mnoge borilačke vještine, posebno istočne, izučavaju i medicinske nauke. To se posebno odnosi na kineske borilačke vještine, koje izučavaju namještanje kostiju, praktikuju či kung, akupunkturu, akupresuru, kao i druge aspekte kineske narodne medicine

Borilačke vještine takođe mogu biti povezane sa religijom i duhovnošću. Neke od njih su osnovali i proširili monasi (najpoznatiji su monasi manastira Šaolin).

Borilačke vještine se primjenjuju i u savremenima oružanim snagama; npr. metode zaštite od napada nožem, koje se mogu naći u knjigama o mačevanju, kao što su Fiore dei Liberi i Codex Wallerstein, koje su napisali nepoznati autori, su integrisane u sistem obučavanja američke kopnene vojske 1942. godine.

Neke borilačke vještine su pod uticajem vlasti na njih, postale sportovi. Glavni motivi pokušaja NR Kine da kineske borilačke vještine pretvore u vušu sportove, koje kontroliše posebna komisija, je činjenica da se obuka u borilačkim vještinama smatra potencijalnom subverzivnom pojavom.